Linkovi
Blog o Europi







Države EU

27.03.2007., utorak

Belgija

Image and video hosting by TinyPic


Kraljevina Belgija (niz.: Koninkrijk België; franc.: Royaume de Belgique; njem.: Königreich Belgien) je država zapadne Europe, graniči s Nizozemskom, Njemačkom, Luksemburgom i Francuskom, te izlazi na Sjeverno more. Površinom s prostire na 30 528 km˛ te ima više od 10 milijuna stanovnika. Sa 342 stanovnika po km˛ jedna je od najnapučenijih europskih država. Većinu stanovnika čine Flamanci (oko 60%) i Valonci (30%).

Belgija je na kulturnom križanju germanske i romanske Europe te je jezično podijeljena s nizozemskim govornim područjem u Flandriji na sjeveru, francuskim u Valoniji na jugu te malim njemačkim govornim područjem na istoku, što je odraženo u državnim institucijama i političkoj povijesti. Glavni grad Bruxelles je dvojezično područje, iako većina stanovnika govori francuskim jezikom.

Belgija je ime dobila po keltskom plemenu imena Belgae te od rimske provincije na sjeveru Galije poznate kao Gallia Belgica. U srednjem vijeku Belgija je bila središte trgovine i umjetnosti. Od 16. stoljeća poprište je mnogih ratova između europskih sila. Neovisnost od Nizozemske dobila je 1830. godine. Belgija je jedna od osnivačkih članica Europske unije i NATO-a. U glavnom belgijskom gradu Bruxellesu sjedište je tih dviju organizacija.

Sadržaj


* 1 Povijest
* 2 Politika
o 2.1 Izvršna vlast
o 2.2 Zakonodavna vlast
o 2.3 Sudbena vlast
* 3 Zajednice i regije
* 4 Zemljopis
o 4.1 Klima
o 4.2 Rijeke
o 4.3 Flora
* 5 Gospodarstvo
* 6 Stanovništvo
* 7 Promet
* 8 Kultura
* 9 Vanjske poveznice

Povijest

Rimska provincija Gallia Belgica za vrijeme cara Dioklecijana u 3. stoljeću podijeljena je na provincije Belgica Prima i Belgica Secunda. U 5. i 6. stoljeću naseljavaju se salijski Franci s donje Rajne. Verdunskim ugovorom 843. podijeljena je pa zapadni dio koji je dobila Francuska Karla Ćelavog dok je istočni dio dobila Lotaringija Lotara I.

U 12. stoljeću nagli uspon tkalačke proizvodnje pogoduje razvoju gradova Bruggea, Genta, Ypresa i Antwerpena. U 13. i 14. stoljeću česte su pobune gradskih obrtnika protiv patricijata. U Stogodišnjem ratu (1337-1453) bogati se flandrijski gradovi, zbog gospodarskih razloga (uvoz vune), opredljeljuju za Englesku. U to doba procvata zemljom upravljaju burgundijski vojvode.

Od 1477. Belgija pripada kući Habsburg te ostaje u njezinu posjedu i nakon borbi za burgundijsku baštinu. Sjeverni Barbant i dio sjeverne Flandrije je od 1648. godine u sastavu južnih pokrajina, a od 1714., nakon rata za španjolsku baštinu, Belgija je ponovno austrijska. Protuaustrijsko raspoloženje odrazilo se u ustanku 1789. i proglašenju Ujedinjenih Belgijskih Država. 1797. priključena je Francuskoj Republici.

Od 1815. ujedinjena je s Nizozemskom u Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko na čelu s Vilimom Oranskim. Nakon izbijanja revolucije 1830. u Bruxellesu, Belgija je proglasila neovisnost, potvrđenu u Londonu 1831.

Iako se u I. i II. svjetskom ratu proglasila neutralnom, Njemačka ju je okupirala. Od 1947. sklopljena je carinska unija sa Nizozemskom i Luksemburgom- Benelux. Belgija sudjeluje u stvaranju NATO-a 1949., Europske zajednice za ugljen i čelik 1951., Europske ekonomske zajednice 1957. i Europske unije 1992.

Od 1960. povlači se iz Belgijskog Konga te vojno intervenira u njemu 1977. zajedno s francuskom vojskom. Godine 1951. kralja Leopolda III. naslijedio je Baudouin I. Početkom 1960-ih razgraničena su jezična područja u Belgiji. Od 1970. ozakonjene su tri zajednice (frankofonska/valonska, flamanska i njemačka), a postupna federalizacija rezultirala je autonomijom triju regija: Valonije, Flandrije i glavnog grada Bruxellesa.

Godine 1993. na prijestolje dolazi Albert II. Potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih utjecajna je Liberalna stranka, u vladajućoj koaliciji sa strankama lijevice i ekološkog pokreta. Od 1999. premijer je Guy Verhofstadt koji je ponovno izabran 2003.

Politika

Belgija je parlamentarna ustavna i nasljedna monarhija. Ustav je donesen 7. veljače 1831. te je više puta dopunjavan. Ustavnim promjenama iz 1970., 1971., 1974. i 1980., a posebno ustavnim zakonodavstvom iz 1993., Belgija je federalizirana. Novim prvim člankom ustava Belgija je definirana kao federativna država sastavljena od triju autonomnih regija. U zajedničkoj su nadležnosti: vojska, monetarna i vanjska politika, a sve ostalo prenosi se na regije.

Donošenjem jezičnih zakona u 1960-im goginama, Belgija je postupno preuređena u skladu sa složenim sustavom stanovništva. Proces federalizacije naposljetku je 1993. završen formalnim ozakonjenjem federalnog uređenja. Federalne jedinice- regije su: flamanska, valonska i briselska. Jezičnim zakonima 1962. i 1963. precizno su utvrđene granice četriju jezičnih područja: flamanskog, francuskog (valonskog), njemačkog i dvojezičnog flamansko-francuskog.

Na toj osnovici ustavne reforme iz 1970. ozakonile su tri zajednice: valonsku (frankofonsku), flamansku i njemačku, tri regije: valonsku, flamansku i briselsku. Uređene su i upravne jedinice: pokrajine (9) i općine (589). Valonska regija ima 4 frankofonske pokrajine i frankofonski dio regije Barbant. U sastavu valonske regije je i 9 oppćina s pretežitim njemačkim stanovništvom u pokrajini Liége. Flamanska regija ima 4 flamanske pokrajine i flamanski dio regije Barbant. Treća federalna jedinica je dvojezično područje glavnog grada, koje obuhvaća 19 gradskih općina.

Na izborima 2003. za Zastupnički dom Flamanski liberali i demokrati osvojili su 15.4% glasova, flamanska Socijalistička stranka 14.9%, Krščanski demokrati i Flamanci 13.2%, valonska Socijalistička stranka 13.0%, Flamanski blok 11.6%, Reformski pokret 11.4%.

Od 1999. premijer je Guy Verhofstadt iz stranke Flamanskih demokrata i liberala. Na dužnost je reizabran 2003. godine. Na izborima 1999. predvodio je koaliciju šest stranaka. To je bila prva koalicija bez Krščanskih demokrata od 1958. Drugi mandat Verhofstadt je osvojio predvodeći koaliciju četri stranke.

Izvršna vlast

Monarh (kralj) nalazi se na čelu države te proglašuje zakone i na taj način raspolaže pravom zakonodavne sankcije, a ujedno je i nosilac izvršne vlasti. Svaki njegov akt mora imati i potpis nadležnog ministra. Kralj je i vrhovni zapovijednik vojske. Aktualni kralj je Albert II.

Vlada, tijelo izvršne vlasti, na čelu s premijerom, za svoj je rad odgovorna parlamentu. kojemu podnosi ostavku ako je izglasano nepovjerenje. Obvezan je paritetni sustav vlade s podjednakim brojem ministara Flamanaca i Valonaca.

Zakonodavna vlast

Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Zastupničkog doma i Senata. Zastupnički dom ima 150 zastupnika, koje građani s 18 navršenih godina biraju neposredno, na 4 godine. Senat ima 71 člana, od kojih 40 senatora građani biraju neposreno, a 31 su kooptivni članovi. Mandat člana senata također traje 4 godine.

Sudbena vlast

Sudbenu vlast obavljaju Kasacijski sud, 5 apelacijskih i prvostupanjski sudovi (tribunali). Posebni sudovi su vojni, mirovni, trgovački i sudovi za radne sporove. Državno vijeće (ima 18 članova) sudjeluje u pripremanju zakona, a istodobno rješava neke upravne sporove. Sudski sustav temeljen je na civilnom pravu koji datira od Napoleonova kodeksa iz 1800-ih.

Zemljopis

Belgiju čini nizina uz obalu Sjevernog mora i Kanala, središnji brežuljkast ravnjak i gorje Ardeni na jugoistoku. Uz nisku i pjeskovitu obalu pruža se Flandrijska nizina (Vaanderen). Duž obale obrubljena je pojasom dina (visine do 30 m i širine do 2.5 km), koje od poplave mora zaštičuju polderi- isušeno močvarno područje. Polderi prelaze prema unutrašnjosti u pješčano-glinovitu (20-50 m) nizinu Flandrije, s brežuljcima visine do 150 m.

Sjeveroistočno od rijeke Schlede na poldere se nastavlja pješčani kempenski ravnjak visine do 100 m (uz rijeku Meuse). Središnji valoviti ravnjak pruža se između Schlede odnosno Flandrijske nizine na zapadu, kempenskog ravnjaka na sjeveru i dolina rijeke Meuse- Sambre na istoku. Izdiže se od 80 m na sjeveru do 200 m na jugu. Prekriven je pješčanim i glinovitim naslagama, a na jugu plodnim praporom. Jugoistočno od doline Meuse- Sambre prostire se Visoka Belgija s pješčano-vapnenačkim ravnjakom Condroz i znatno sniženim hercinskim gorjem Ardeni (najviši je vrh Botrange, 694 m). Cijelo to područje je raščlanjeno dubokim riječnim dolinama pritoka Meuse i Sambre. Na krajnjem jugoistoku pruža se brežuljkast kraj (300-450 m)- belgijski dio Lotaringije.

Klima

Belgija ima oceansku klimu; utjecaj zračnih masa s Atlantika jak je u primorju i središnjem dijelu zemlje. Zime su blage i maglovite, a ljeta prohladna s rijetkim kišama. Srednja siječanska temperatura snižava se od obale (4°C) prema unutrašnjosti (0°C u Ardenima) dok je srednja srpanjska temperatura najviša u središnjoj Belgiji (do 22°C), a najniža u planinskom području (14°C). Godišnja količina padalina iznosi u primorju i središnjem dijelu 700-900 mm, a u Ardenima do 1400 mm.

Rijeke

Riječna mreža je gusta. Sve rijeke pripadaju slijevu Sjevernog mora. Glavne su Schlede i Meuse (Maas) s pritocima Sambre i Ourthe. Najviši im je vodostaj zimi kada i nizinskom dijelu poplavljuju okolno zemljište. Velik je broj kanala, koji osim za plovidbu služe i za navodnjavanje.

Flora

Pod šumom je oko 21% površine zemlje. Prirodni biljni pokrov očuvan je samo u Ardenima, koji obiluju hrastovim i bukovim šumama, dok u nizinskom dijelu rastu mješovite šume breze i hrasta. Crnogorične šume nastale su najčešće pošumljavanjem pustih terena.

Gospodarstvo

Belgija visok stupanj razvoja može zahvaliti povoljnom zemljopisnom položaju, izuzetno razvijenoj prometnoj infrastrukturi, raznolikoj industriji, te razvijenoj trgovini. Industrija je uglavnom koncentrirana u vrlo razvijenoj i bogatoj regiji Flandriji na sjeveru, koja je poznata i po najvećoj vrijednosti izvoza po glavi stanovnika u svijetu. Belgija je prisiljena uvoziti znatne količine sirovina, zbog nedovoljnog broja prirodnih izvora, te izvoziti velike količine gotovih proizvoda.

Kada se usporedi udio izvoza i uvoza u BDP-u, za Belgiju se može reći da predstavlja jedno od najotvorenijih gospodarstava u Europi, koje je ponajviše ovisno o trgovačkoj suradnji sa 3 susjedne zemlje: Njemačkom, Francuskom i Nizozemskom. Sve to čini Belgiju znatno ovisnom o kretanjima na inozemnom tržištu. Stopa rasta GDP-a znatno se smanjila 2001. godine zbog globalne ekonomske recesije.

Struktura BDP-a ukazuje da se radi o izuzetno razvijenoj zemlji: poljoprivreda 2%, industrija 27%, usluge 71%. Ukupni BDP iznosio je u 2004. godini 283.5 milijardi eura, što daje 27 253 eura po stanovniku. Stopa nezaposlenosti iznosila je u 2004. godini iznosila 7.8%. Stopa rasta gospodarstva u 2004. iznosila je 5.2%, dok je inflacija bila 1.9%. U uslužnom sektoru radi 74.2% stanovnika, u industriji 24.5%, a u poljoprivredi samo 2%.

Izvoz je za 2004. godinu iznosio 246.4 milijardi eura, a glavni izvozni partneri su Njemačka, Francuska, Nizozemska i Velika Britanija. Glavni izvozni proizvodi su kemijski i farmaceutski proizvodi, prijevozna sredstva, strojevi i oprema, plastika i guma te metali.

Uvoz je u 2004. godini iznosio 229.5 milijardi eura. Glavni uvozni partneri su: Nizozemska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD. Glavni uvozni proizvodi su: kemijski i farmaceutski proizvodi, strojevi i oprema, prijevozna sredstva, minerali i drago kamenje.

Stanovništvo

Belgija ima 10 419 000 stanovnika u 2005. godini. Sa 342 stanovnika po km˛ jedna je od najnapučenijih europskih država. Najveće gustpća stanovnika je u Flamanskom dijamantu koji čine aglomeracije Bruxellesa, Genta, Antwerpena i Leuvena i ostalih urbanih središta poput Ličgea, Charleroia i Brugesa. Više od 97% stanovnika živi u gradovima što pretstavlja jedan od najvećih postotaka urbanizacije na svijetu. Najveći gradovi su: Bruxelles (1 006 749 stan.), Antwerpen (932 000), Liege (594 000), Gent (490 000) i Charleroi (428 000).

Po regijama najviše stanovnika u 2005. ima Flamanija: 6 043 161, Valonija ima 3 395 942 i Bruxelles 1 006 749. Oko 60% stanovnika govori nizozemskim jezikom odnosno flamanskim, 40% francuskim (31% Valonci), a 1% njemačkim. Bruxelles, koji čini 8% stanovništva je dvojezičana grad: francusko- nizozemski. U početku je grad bio većinski nizozemski dok danas oko 80% stanovnika govori francuski, 8.5% nizozemskim, a 10.2% i jednim i drugim jezikom.

Oko 58% stanovnika čine etnički Flamanci, 31% Valonci, a ostalih 11% čine imigranti iz Italije, Francuske, Njemačke i Sjeverne Afrike. Prema vjeri Belgijanci su većinom katolici, 75%, dok ostalih 25% čine muslimani, protestanti, židovi i ateisti. Očekivana životna dob je 78.77 godina. Za muškarce iznosi 75.59 gidina, a za žene 82 godine.

Promet Belgije

Značajnije morske luke za međunarodni promet su Antwerpen/Anvers, Brugge/Bruges, Oostende/Ostende i Zeebrugge/Zeebruges te riječna luka Gent/Ghent.

- 18:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Sve o državama Europske unije
Povijest EU
1950.,9.svibanj
-Robert Schuman predlaže osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik(ECSC).

1951.,18.travanj
-Belgija,Francuska,Italija,Luksembug,Nizozemska i Njemačka potpisuju Ugovor o uspostavi ECSC,koji stupa na snagu 23.srpnja 1952.

1957.,25.ožujak
-Zemlje ECSC-a potpisuju u Rimu Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice(EEC)
i Ugovor o osnivanju Europske atomske zajednice(EURA-TOM).

1958.,1.siječanj
-Rimski ugovori stupaju na snagu.

1962.,30.srpanj
-Na snagu stupaju propisi koji oblikuju Zajedničku poljoprivrednu politiku(CAP).

1963.,5.veljače
-Sud Europskih zajednica (EC) utvrđuje da EC predstavlja novi pravni poredak,u korist kojeg su države članice ograničile svoja vrhovništva.

1964.,15.srpanj
-Sud EC utvrđuje da zakonodavstvo EC prevladava nad nacionalnim zakonodavstvom.

1967.,1.srpanj
-Ugovor o spajanju izvršnih tijela Europskih zajednica(ECSC,EEC i Euratom) u Europsku komisiju i ministarsko Vijeće stupa na snagu.

1968.,1.srpnja
-Carinska unija stupa na snagu.

1970.,22.travanj
-Potpisan ugovor o financiranju EC iz zajedničkog proračuna.

1972.,22.siječanj
-Potpisan ugovor o pristupanju u EC Danske,Irske,Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva.

1972.,24.travanj
-Uvodi se Europski monetarni sustav(EMS)

1973.,7.siječanj
-Danska,Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo pristupaju EC-u. Norvežani su se na reformu izjasnili protiv.

1974.,prosinac
-Na sastanku šefova država ili vlada u Parizu odlučeno je da se takvi summiti nazovu Europsko vijeće i održavaju tri puta godišnje.Uvedeni su izbori za Europski parlament te osnovani Europski fond za regionalni razvoj te Ekonomska i monetarna unija.

1981.,1.siječanj
-Grčka postaje članica EC-a.

1986.,1.siječanj
-Španjolska i Portugal postaju članice EC-a.

1986.,17.-18.veljača
-Potpisan Jedinstveni europski akt kojim se mijenjaju Ugovori iz Rima.

1989.,9.studeni
-Pad Berlinskog zida.

1990.,3.listopad
-Pokrajine bivše istočne Njemačke postaju dijelom EC-a.

1992.,7.veljače
-U Maastrichtu ministri vanjskih poslova i novčarstva Ec-a potpisuju Ugovor o Europskoj uniji (EU).

1992.,25.-ožujka
-Norveška ponovno zatražila članstvo u EU.

1993.,7.-siječnja
-Stupaju na snagu odredbe o jedinstvenome tržištu.

1993.,1.-studenoga
-Ugovor o EU stupa na snagu

1994.,24.-25. lipnja
-Austrija, Finska, Norveška i Švedska potpisuju ugovor o pristupanju EU.

1994.,27.-28. studenoga
-Norvežanina referendumu ponovno odbija članstvo u EU.

1995.,1.-siječnja
-Austrija, Finska i Švedska članice EU.

1995.,26.-ožujka
-Na snagu stupa Sporazum iz Schengena o ukidanju graničnih nadzora.

1997.,16.-17. lipnja
-Europsko vijeće u Amsterdamu potvrđuje Sporazum o proračunskoj postojanosti i rastu kao temelj ta uvođenje eura.

1998.,1.-lipnja
-Osniva se Europska središnja banka (ECB).

1999.,1-siječnja
-Euro postaje obračunska valuta

1999.,15.-ožujka
-Kolektivna ostavka Europske komisije pod predsjedanjem Jacquesa Santera uoči izvještaja Odbora neovisnih stručnjaka o prijevarama,lošem upravljanju i nepotizmu.

1999.,1-svibnja
-Ugovor iz Amsterdama stupa na snagu

2000. 24. studenoga – Na izvanrednome sastanku u Zagrebu Europsko vijeće pokreće Postupak stabilizacije i pridruživanja

2001. 26. veljače – Potpisan Ugovor iz Nice kojim se mijenja Ugovor o EU te ugovori o osnivanju Europskih zajednica, a stvara se ustanovni okvir za proširenje EU na 27 zemalja.

2001. 29. listopada – Eu i Hrvatska potpisuju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

2002. 1. siječnja – Novčanicama i kovanicama eura nacionalne valute zamjenjuju austrija, Belgija; Finska; Francuska; Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemka, Portugal i Španjolska

2003. 1. veljače – Ugovori iz Nice stupa na snagu

2003. 21. veljače – Hrvatska podnosi zahtjev za članstvo

2003. 20 – 21. lipnja – Europsko vijeće u Solunu prihvaća
nacrt Ustava EU i izražava najeru da zemlje ''zapadnog balkana'' uključi u EU kada ispune uvjete

2004. 20. travnja – Europska komisija daje pozitivno mišljenje o zahtjevu Hrvatske za članstvo u EU

2004. 1. svibnja – EU se proširuje na Cipar, Češku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Poljsku, Sloveniju i Slovačku

2004. 17.-18. – Europsko vijeće promaknulo Hrvatsku u kandidata za članstvo u Europskoj uniji

2005. 29. svibnja – Nizozemci na referendumu odbacuju Ustav EU

2005. 4. listopada – Otvoreni pristupni pregovori s Turskom i Hrvatskom

2007. 1. siječnja – Slovenija zamjenjuje nacionalnu valutu eurom