Države EU
29.03.2007., četvrtak
CIPAR
 Cipar je otočna zemlja u istočnom Sredozemlju. Cipar je dugo bio raskrižje Europe, Azije i Afrike, i još uvijek su prisutni mnogi tragovi drevnih civilizacija – rimske, bizantinske i venecijanske. Glavne gospodarske aktivnosti otoka su turizam, trgovačka mornarica, izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda, te poslovne usluge. Od turske invazije 1974. zemlja je de facto podijeljena na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Porijeklo imena Ima nekoliko teorija o porijeklu imena. Jedna tvrdi da je riječ Cipar nastala od grčke riječi za čempres (lat: Cupressus sempervirens), şĹŔ¬ÁąĂÿ kypárissos. Druga tvrdi da dolazi od grčke riječi za kanu (Lawsonia alba), şÍŔÁżÂ (kýpros). U novije vrijeme pojavila se i tvrdnja da ime potječe od latinske fraze aes Cyprium (metal sa Cipra), što se odnosi na bakar, i što je kasnije evoluiralo u Cuprum. Naime, u antičko doba Cipar je bio poznat kao jedno od većih nalazišta bakra na Sredozemlju. Pa je tako latinsko ime kemijskog elementa bakra (Cuprum) dobilo ime po nepravilnom čitanju naziva ovog otoka. Zemljopis Cipar je najistočniji otok u Sredozemnom moru. S površinom od 9.251 km˛ treći je po veličini u Sredozemlju (nakon Sicilije i Sardinije). Po veličini je 161. država svijeta sa sličnom površinom kao Libanon i Portoriko. U geološkom i geotektonskom pogledu Cipar predstavlja dio Male Azije, koji se u prošlosti odvojio. U klimatskom i vegetacijskom smislu ovaj je otok smješten u sjevernom umjerenom pojasu. S prometnog gledišta ima više nego povoljan položaj. Ova zemlja se nalazi između Istoka i Zapada, pa je pri prijelazu između istih gotovo nezaobilazna stanica. Za Cipar se često kaže da je najistočnija zapadna zemlja. S obzirom na to da se nalazi 64 km južno od Turske, 97 km zapadno od Sirije, te 439 km sjeverno od Sueskog kanala, skoro svaki brod koji prolazi ovuda i ide dalje na istok, i obrnuto, zaustavlja se u nekoj od ciparskih luka. Više od 1.000 stranih brodova danas plovi svjetskim morima pod ciparskom zastavom. Osim brodskog, Cipar je važna stanica i za avionski promet. Mnogi avioni koji lete sa zapada na Bliski istok, pa i dalje, slijeću prvo u zračne luke u Larnaki i Paphosu (češće Larnaki). Glavni grad Nikozija nema zračnu luku. Zračna luka u Larnaki je moderna i odgovara svim svjetskim standardima. S nje polijeću zrakoplovi, kako za sve veće europske gradove (Frankfurt, London, Pariz, Rim, Amsterdam i dr.), tako i za mnoga odredišta na Bliskom istoku i zemljama Perzijskog zaljeva. Što se tiče povijesnog i političkog položaja, koliko god on bio povoljan, toliko se nepovoljno odrazio na ovaj otok. Svaka veća sila koja se pojavila na Mediteranu nije ga mogla promašiti, upravo zbog tog povoljnog položaja. Pa su tako vlast nad njim izmenjali: Feničani, Grci, Egipćani, Perzijanci, Rimljani, Bizantijci, Arapi, Britanci, Francuzi, Mleci, Osmanlije, opet Britanci, sve do "relativne" nezavisnosti. Relativne jer Cipari dan danas više zavisi od velikih sila i susjeda (prije svega Grčke, Turske, Velike Britanije, SAD-a i EU), a manje sam od sebe. Dakle, sve važnije političke odluke se donose prvo na relaciji Atena-Ankara, pa se tek onda pitaju ciparske vođe, koji uglavnom samo potvrde te odluke. Klima S obzirom da je Cipar tipični sredozemni otok, onda je logično zaključiti i da ima tipičnu sredozemnu klimu. Cipar je inače najtopliji otok Sredozemlja, a s oko 340 sunčanih dana godišnje, ovo je najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta. Klimateske odlike nisu iste na svim dijelovima otoka. U unutrašnjosti je, te sa povećanjem nadmorske visine ta sredozemna klima nešto izmjenjena, iako se radi o malom prostoru. Glavni čimbenik klime koji uzrokuje ove izmjene je pravac pružanja planina Trodos i Besparmak, koji idu paralelno s obalom te zatvaraju unutrašnjost otoka. Posljedica toga je da unutrašnjost ima toplija ljeta, hladnije zime, te manju količinu oborina od priobalja. Reljef Cipar se proteže na nešto više od 9000 km˛. Na toj relativno maloj površini može se primjetiti kompleksnost prirodno-zemljopisnih osobina, koja se ne bi očekivala na ovako malom području. Otok je izdužen u pravcu zapad-istok. Dužina otoka u pravcu zapad-istok je 224 km, a sjever-jug (najveća dužina) je 121 km. Dužina obalnog pojasa je 648 km. Izdvaja se nekoliko poluotoka od kojih je najveće Karpas na sjeveroistoku otoka. Između poluotoka i rtova postoji nekoliko zaljevava koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smještene u njima (Famagusta, Larnaca, Akrotiri, Episkopi, Morphu i dr.). Osim glavnog otoka, drugi veći otoci ne postoje. Politika Glavni politički problem otoka je podjela na grčki i turski dio. U ovih tridesetak godina, od podjele do danas nije učinjen skoro ni jedan korak ka ponovnom ujedinjenju, iako je u interesu i jednih i drugih ujedinjenje. Grcima jer bi se vratili živjeti na čitavom otoku, gdje su prije podjele i bili, a Turcima da bi izašli iz izolacije. Ipak Turci su na otoku pod neprekidnom kontrolom vojske, tako da je njihov politički angažman ograničen. Bilo je nekih pokušaja pregovora, ali ni jedna strana nije odstupala od svojih zahtjeva. Turci traže konfederalnu zajednicu, dok Grci traže sasvim suprotno - unitarističku državu. Dakle, želje ima, ali vizije se potpuno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je 2004., a sastavio ga je generalni tajnik UN-a Kofi Annan. Ako bi se prihvatio taj plan cijeli otok bi ušao u EU, a ako ne, samo južni (grčki) dio. Grči političari su procijenili da ovaj sporazum puno više odgovara turskoj strani, pa su ga odbacili i to iz razloga jer plan nije omogućavao povratak svih grčkih izbjeglica, kao ni povratak svog zemljišta koje je im prije pripadalo, te što bi Turci dobili previše mjesta u organima vlasti. Plan nije uključivao ni nestanak britanskih baza sa otoka. Tako je na referendumu na grčkom dijelu otoka 75% građana odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građana Sjevernog Cipra, on nije prošao, i u EU je de facto ušao samo južni dio, iako se službeno i Sjeverni Cipar računa kao dio Republike Cipar pa samim tim i kao dio EU. No, to je samo formalno i nije ni blizu pravom stanju. Veliki problem ujedinjenju otoka je stalna prisutnost 50.000 turskih vojnika na jednom malom teritoriju. Stanovništvo Etnička struktura stanovništva je sljedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4% ostale etničke grupe. Gotovo svi, i Turci i Grci, žive na svom dijelu otoka. 40% Grka su izbjeglice u svojoj državi. Na Cipru ima mnogo manjinskih naroda, a ovaj podatak od 4% nije do kraja relevantan, jer njihov broj iz godine u godinu raste, a ima i dosta neprijavljenih ljudi, kao i oni koji su ovdje na privremenom radu ili nešto dužem turističkom odmoru. Dvije "autohtone" manjine koje žive ovdje duže vrijeme su Armenci i Maroniti, dok su u novije vrijeme Cipar naselile i druge etničke grupe, poput Engleza, Nijemaca, Rusa, Židova, Južnih Slavena (najviše Srba) i dr. Ipak ogromna većina ovih stanovnika živi u Republici Cipar, a izuzetak je jedino jedan broj Maronita i Kurda koji žive u Sjevernom Cipru. |
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve o državama Europske unije
Povijest EU
1950.,9.svibanj -Robert Schuman predlaže osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik(ECSC). 1951.,18.travanj -Belgija,Francuska,Italija,Luksembug,Nizozemska i Njemačka potpisuju Ugovor o uspostavi ECSC,koji stupa na snagu 23.srpnja 1952. 1957.,25.ožujak -Zemlje ECSC-a potpisuju u Rimu Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice(EEC) i Ugovor o osnivanju Europske atomske zajednice(EURA-TOM). 1958.,1.siječanj -Rimski ugovori stupaju na snagu. 1962.,30.srpanj -Na snagu stupaju propisi koji oblikuju Zajedničku poljoprivrednu politiku(CAP). 1963.,5.veljače -Sud Europskih zajednica (EC) utvrđuje da EC predstavlja novi pravni poredak,u korist kojeg su države članice ograničile svoja vrhovništva. 1964.,15.srpanj -Sud EC utvrđuje da zakonodavstvo EC prevladava nad nacionalnim zakonodavstvom. 1967.,1.srpanj -Ugovor o spajanju izvršnih tijela Europskih zajednica(ECSC,EEC i Euratom) u Europsku komisiju i ministarsko Vijeće stupa na snagu. 1968.,1.srpnja -Carinska unija stupa na snagu. 1970.,22.travanj -Potpisan ugovor o financiranju EC iz zajedničkog proračuna. 1972.,22.siječanj -Potpisan ugovor o pristupanju u EC Danske,Irske,Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva. 1972.,24.travanj -Uvodi se Europski monetarni sustav(EMS) 1973.,7.siječanj -Danska,Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo pristupaju EC-u. Norvežani su se na reformu izjasnili protiv. 1974.,prosinac -Na sastanku šefova država ili vlada u Parizu odlučeno je da se takvi summiti nazovu Europsko vijeće i održavaju tri puta godišnje.Uvedeni su izbori za Europski parlament te osnovani Europski fond za regionalni razvoj te Ekonomska i monetarna unija. 1981.,1.siječanj -Grčka postaje članica EC-a. 1986.,1.siječanj -Španjolska i Portugal postaju članice EC-a. 1986.,17.-18.veljača -Potpisan Jedinstveni europski akt kojim se mijenjaju Ugovori iz Rima. 1989.,9.studeni -Pad Berlinskog zida. 1990.,3.listopad -Pokrajine bivše istočne Njemačke postaju dijelom EC-a. 1992.,7.veljače -U Maastrichtu ministri vanjskih poslova i novčarstva Ec-a potpisuju Ugovor o Europskoj uniji (EU). 1992.,25.-ožujka -Norveška ponovno zatražila članstvo u EU. 1993.,7.-siječnja -Stupaju na snagu odredbe o jedinstvenome tržištu. 1993.,1.-studenoga -Ugovor o EU stupa na snagu 1994.,24.-25. lipnja -Austrija, Finska, Norveška i Švedska potpisuju ugovor o pristupanju EU. 1994.,27.-28. studenoga -Norvežanina referendumu ponovno odbija članstvo u EU. 1995.,1.-siječnja -Austrija, Finska i Švedska članice EU. 1995.,26.-ožujka -Na snagu stupa Sporazum iz Schengena o ukidanju graničnih nadzora. 1997.,16.-17. lipnja -Europsko vijeće u Amsterdamu potvrđuje Sporazum o proračunskoj postojanosti i rastu kao temelj ta uvođenje eura. 1998.,1.-lipnja -Osniva se Europska središnja banka (ECB). 1999.,1-siječnja -Euro postaje obračunska valuta 1999.,15.-ožujka -Kolektivna ostavka Europske komisije pod predsjedanjem Jacquesa Santera uoči izvještaja Odbora neovisnih stručnjaka o prijevarama,lošem upravljanju i nepotizmu. 1999.,1-svibnja -Ugovor iz Amsterdama stupa na snagu 2000. 24. studenoga – Na izvanrednome sastanku u Zagrebu Europsko vijeće pokreće Postupak stabilizacije i pridruživanja 2001. 26. veljače – Potpisan Ugovor iz Nice kojim se mijenja Ugovor o EU te ugovori o osnivanju Europskih zajednica, a stvara se ustanovni okvir za proširenje EU na 27 zemalja. 2001. 29. listopada – Eu i Hrvatska potpisuju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 2002. 1. siječnja – Novčanicama i kovanicama eura nacionalne valute zamjenjuju austrija, Belgija; Finska; Francuska; Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemka, Portugal i Španjolska 2003. 1. veljače – Ugovori iz Nice stupa na snagu 2003. 21. veljače – Hrvatska podnosi zahtjev za članstvo 2003. 20 – 21. lipnja – Europsko vijeće u Solunu prihvaća nacrt Ustava EU i izražava najeru da zemlje ''zapadnog balkana'' uključi u EU kada ispune uvjete 2004. 20. travnja – Europska komisija daje pozitivno mišljenje o zahtjevu Hrvatske za članstvo u EU 2004. 1. svibnja – EU se proširuje na Cipar, Češku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Poljsku, Sloveniju i Slovačku 2004. 17.-18. – Europsko vijeće promaknulo Hrvatsku u kandidata za članstvo u Europskoj uniji 2005. 29. svibnja – Nizozemci na referendumu odbacuju Ustav EU 2005. 4. listopada – Otvoreni pristupni pregovori s Turskom i Hrvatskom 2007. 1. siječnja – Slovenija zamjenjuje nacionalnu valutu eurom |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||